Talk:Livno

This is ENGLISH wikipedia! Disscussions should be made in english.

Livno iz Wikipedije, slobodne enciklopedije. <td style=background:#ffffff;

Livno Stanovništvo 10,000 Lokacija 43°83' S, 17°02' I Livno ima oko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 40.000 u općini. Najznačajnije je mjesto kantona, čije je kulturno i privredno središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Duman-Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana. Klima je uglavnom planinska. Ljeta su uglavnom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje jedno je od većih kraških polja.

Sadržaj [showsakrij] 1 Predhistorijsko doba

2 Rimsko doba

3 Dolazak Slavena

4 Livno u srednjem vijeku

5 Osmansko doba

6 Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji

7 20. Vijek

1 == Kulturno blago Livna == 2 Politika 3 Privreda 4 Obrazovanje 5 Zanimljivosti 6 Sportski Klubovi 7 Poznati Livnjaci 8 Poveznice

[izmijeni] Predhistorijsko doba Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz predhistorijskog doba 2000 godina p.n.e. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavalo je ilirsko pleme Delmati.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g.n.e , gradine su odolijevale Rimljanima.

[izmijeni] Rimsko doba Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.n.e. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni procesromanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

[izmijeni] Dolazak Slavena Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. južni Slaveni se naseljavaju na prostoru rimske provincije Ilirije, odnosno njenog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg Panonije. Na južnom dijelu tog prostora se od 7. do 12. stoljeća razvija prvotna hrvatska država, u sklopu koje se nalazi i livanjski kraj. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu "De Administrando Imperio": "Primorska Hrvatska je jasno omeđena, od rijeke Cetine do grada Labina u Istri, a prema Cetini i Livnu graniči se sa Srbijom". Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.IX 892. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna.

[izmijeni] Livno u srednjem vijeku Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine. Livanjski je kraj bosanskoj državi simbolično i prinudno pripojio ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić. Kroz čitav srednji vijek Livno je imalo status župe. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su neovisni prema hrvatsko-ugarskim, a posebno bosanskim kraljevima.

[izmijeni] Osmansko doba Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Osmanska vlast će se učvrstiti u Livnu i Balkanu ipak tek nekoliko godina kasnije i trajati će sve do dolaska Austrijanaca 1878. godine. Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju i postepeno značaj kao centar trgovine robljem koji su razvili Bosanci. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, prvotno možda i vojnog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima. Uz ostalo u Livnu su podignute četiri potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu osmanskog carstva (Džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Celebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži- Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literanog stvaralaštva naknadno nacionalictički proglašenih Livnjaka u Bošnjaci zabilježenog orijentalnim pismima.

Dolazak Osmanlija u Livno u XV. st. značio je i dolazak pravoslavnog življa na ove prostore, mahom u donje Livanjsko polje. Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u selcima Livanjskog polja iseljava se sve do 18.st, a ovaj proces bio je uzrokovan ne samo islamizacijom, nego i lošim ekonomskim prilikama na veoma siromašnom, neplodnom, tvrdom i prilično vjetrovitom Livanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo pod vodom. Krajem Osmanskog doba, 1859. godine, pravoslavni stanovnici Livna podižu u gradu Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice. Značajnu ulogu u očuvanju katoličkog identiteta u Livanjskom polju imaju franjevci, koji se potkraj osmanskog perioda zauzimaju za gradnju samostana Gorica sa crkvom.Ovdje su danas smještene veoma vrijedne etnološke zbirke sa podacima o življenju sve četiri konfesije u livanjskom kraju. Uz franjevce u Livnu misioniraju dijelom i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika Livna, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

  PISANA RIJEČ U LIVNU
 Prepisivači, pisci i vlasnici rukopisa

Prodorom Turaka u Bosnu i širenjem njihove vlasti prema zapadu, na ovim prostorima, pored uvođenja nove vjere i s njom potpuno drugačije političke, svjetovne i svake druge filozofije, počinje ubrzana urbanizacija gradova. Na mjestima gdje su bili tek rudimenti gradova, zbog trgovačkih i vojnih potreba, stasavaju gradovi koji će u narednim stoljećima biti stožeri cjelokupnog života na ovim prostorima. Njihov razvitak donosi i puninu infrastrukture na duhovnom planu, izgradnju specifčnog školskog sistema i razvoj pisane riječi.

Ni Livno ili Hlivno, ime koje je ranije upotrebljavano, nije ostalo van tih općih tokova u Bosni. Iako kraljevski grad, pominjan pod različitim imenima, Livno se iza 1485. godine, kada je definitivno u turskoj vlasti, sastojalo od tvrđave, sa dvorima feudalnog gospodara, i, sigurno, manjeg podgrađa ispod tvrđavskih zidova. Jača urbanizacija praktično započinje tek polovinom XVI stoljeća kada se grad širi prema jugu i jugozapadu. Tek onog trenutka kada ovaj grad postane neformalno sjedište Kliškog sandžakata, u kome borave sandžak-bezi sa svom svitom učenih Ijudi i neophodnom upravno ­ sudskom i vojnom administracijom, stiču se uslovi da i duhovna sfera dostigne graditeljsku. Svemu tome pogodovao je još jedan faktor. Kako se granica serhata (krajine, bojišta) pomicala prema zapadu, tako i sigurnosne prilike u ovom kraju postaju bolje, a sa tim i razvoj civilnog društva. O intenzivnom procesu urbanizacije podatke daju turski defteri. Prema opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1574. godine Livno ima već 8 mahala sa 693 domaćinstva muslimana i jednu mahalu sa 6 domaćinstava kršćana. Čelebija 1660. godine broji u Hlivnu 9 mahala sa 1100 kuća, odnosno 650 domaćinstava.

Kao faktičko sjedište Kliškog sandžaka Livno udomljava visoke državne i vojne funkcionere koji sa sobom dovode učene ljude od pera. Sandžakbezi, a i ostali visoki funkcioneri su imali neslužbenu obavezu podizanja objekata u mjestima u kojima još nisu podignuti, pa i u Livnu bilježimo takve primjere. Mustafa-paša, kliški sandžak-beg 1574-1577. podiže u gradu Begluk džamiju koja i danas postoji. Njegov prethodnik i rođak, Ferhad-paša Sokolović, imenovan kliškim sandžakbegom 1566. godine u Livnu je podigao zadužbine. Ali, i domaći ljudi, bilo da su u Livnu ili na nekim visokim položajima širom Turskog carstva, poklanjaju gradu građevine. Mustafa, sin Ibrahim-age, porijeklom Livnjak, a tada na visokom položaju u Kairu, 1642. godine osniva vakuf za izgradnju Dar-ul hadisa i muallimhane kod pomenute džamije Lala-paše.

Livanjska ulica Medresa

Pomenuti Mustafa-beg, sina Ibrahimagin (1) ”iz Kaira u Misiru”, koga oslovljavaju sa naslovom ”uzor časnih emira i stup uglednih dostojanstvenika”, ”bivši stanovnik Kethoda-zade Muhamedagine mahale” (danas predio oko Glavice džamije na Topovima) (2), rođen u ”najstarijem vilajetu Bosne, u Kliškom sandžaku i skradinskom kadiluku”, po sili funkcije, a vjerovatno i zbog nostalgije za zavičajem, daje Livnu važnu građevinu koja će obilježiti i njen duhovni život. Riječ je o izgradnji Dar-ul hadisa, više medrese za izučavanje tradicije sa rangom od 40 akči i muallimhane (vrste mekteba). U vakufnami datiranoj početkom džumadela 1052 (počinje jula 1642.) određuje se da se na kupljenom imanju sagradi zgrada Dar-ul hadisa, tj. medrese specijalizirane za izučavanje islamske tradicije, sa šesnaest soba i salom za predavanja. Predavač je morao da ispuni visoke stručne kriterije: da je muhadis, profesor i stručnjak hadiskih nauka i svih njegovih pratećih disciplina, te da posjeduje solidno znanje iz cijelog niza sporednih racionalnih nauka - poetike, stilistike, retorike, logike, filozofije, pa i apologetike. Plaća profosora je određena u visini 40 akči ili skoro jedan zlatnik (jednaka plaći muhadisa u Dar-ul hadisa u Jedreni). Istovremeno će se izgraditi muallimhana u mahali Lala-paše (3), čiji će muallim dobijati 4 akče dnevno, a siromašna djeca, polaznici ove osnovne škole, kojih je tridesetoro, po 120 akči godišnje za odjeću. Vakufnamom se određuje i cilj nastave: ”U mektebu će se učiti Kur’an prema dječijim sposobnostima, jezik (pjesma i proza) i krasnopis. To će poučavati muallim vješt pismu”. 

Do kada se sačuvala funkcija Dar-ul hadisa i pojedinih medresa, kao središta prosvjetne i kulturne djelatnosti, danas nije poznato, ali jedna ulica koji se i dan-danas u narodu naziva Medresa, pored džamije na Topovima, svjedoči o njenom postojanju i trajanju u vremenima bližim nama.

Centri pisane riječi su džamije, derviške tekije, Dar-ul hadis, više medresa i mekteba, te bogati dvori livanjskih kapetana i begova i kuće imućnih Livnjaka. Evlija Čelebija 1660. godine nabraja u Livnu 13 džamija, 3 medrese, 6 tekija, isto toliko mekteba, itd. Iz proteklih stoljeća ostali su nam, tek, tragovi bogate spisateljske, prepisivačke i kolekcionarske djelatnosti. Ali, i ono što je ostalo zapisano i danas pohranjeno u raznim rukopisnim bibliotekama širom Evrope zorno pokazuje da je, sa pravom, Livno svrstano među duhovne centre, zajedno sa Sarajevom, Mostarom, Banja Lukom, Pruscem, Fočom i drugim, tada, značajnijim središtima. Danas su livanjski rukopisi razasuti po zbirkama od Sarajeva do Zagreba, Beograda, Istambula, Kaira, Bratislave, Beča...

Nedostatak prezimena ili bližih informacija o mnogim autorima (posebno u XVI i XVII stoljeću) ne dozvoljava nam identifikaciju kroz druge dokumente, posebno turske popisne deftere, ali za neke možemo naći tragove čak i danas kroz porodična stabla, te livanjske matične i gruntovne knjige.

Ono štoje danas poznato i obrađeno zasigurno predstavlja manji dio spisateljske, prepisivačke, korenspodencijske i kolekcionarske grade nastale na ovim prostorima. Previše je nenamjernih i namjernih požara i upada uskočkih četa da bi knjige bile sigurne. Nesigurnost na granici bila je stalna pojava, način života, kojoj se i duhovna sfera podređivala. S druge strane, vrlo je česta pojava da rukopisi nisu datirani i potpisani, ili nije istaknuto geografsko porijeklo autora i prepisivača, pa možemo biti sigurni da bi niz imena Livnjaka koji slijedi bio mnogo veći da nije ove činjenice.

LIVANJSKI PREPISIVAČI

Nekoliko nam prepisivača ostavlja ime medrese u kojoj su prepisivali svoja djela. Interesantno je da se u svim slučajevima, kada je prepisivač naveo medresu u kojoj je radio, spominje Mir Topotan­begova medresa u Livnu (ili u tvrđavi Hlivno) i Mirtop Inan medresa, a rukopisi su datirani između 1751. i 1782. godine. Ishak, sin Mustafe potpisuje se na prepisu u ovoj medresi 1751. i 1782. godine, Muhamed Ibrahimov 1757, a Muhamed iz Prozora kaže da je prepisivao u Mirtop Inan medresi 1758. Kojim su se poslom bavili ovi prepisivači dok su boravili u medresi ne kažu, ali je moguće da su ili softe na školovanju, ili predavači. Po sličnosti imena moglo bi se zaključiti da se radi o istoj medresi. Nazivi i lokacije ostalih medresa koje pominje Evlija Čelebija do danas su nam nepoznati.

Od mekteba poznata su imena samo dva: pomenuti pored džamije Lala-paše i, drugi, Milošnički, koji je zadužbina begovske porodice Bušatlija. Međutim, ovaj pored džamije Milošnik, mora biti mlađi, iz XVIII stoljeća, s obzirom na vrijeme kada su Bušatlije došle u Livno. No, to ipak ne znači da se tu i prije nije nalazio mekteb.

Kao autori, prepisivači i kolekcionari rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku potpisuju se Livnjaci različitih zanimanja i društvenih staleža. Istovremeno su nam i vrijedno vrelo za saznavanje starosti nekih porodica u livanjskom kraju. Prepisivači i vlasnici knjiga su kadije, muftije, muderisi, munle, mujezini, softe, sa titulama hafiza, hadžija, spahija.

U nekoliko slučajeva nalazimo da je njihova djelatnost van Livna, u medresama, tekijama i državnim ustanovama širom Bosne i Turske carevine. Ali softa, je na školovanju u Mostaru, a njegov imenjak u Sarajevu, gdje dužnost muftije obavlja i Hasan Livnjak. U Sarajevu prepisuje Smail Bukvić, u Banja Luci Ahmed Hasanov. Prepisivač istog imena, te Ibrahim, sin Nuha su u Pruscu.

Kadijska i muftijska funkcija, sa relativno kratkim mandatom, zahtjevala je češće mjenjanje mjesta življenja, pa Hamida Muhameda Karabegovića nalazimo u tvrđavi Novi kao kadiju, Ibrahima efendiju u Kragujevcu, Abdulaha Muhamedovog u Gornjem Vakufu i Ljubuškom, a muderisa Muhameda Tufekčića u Travniku.

I Mustaj-begova vakufnama o osnivanju medrese Dar-ul Hadis pruža podatke o tadašnjim kadijama, muderisima i hatibima, od kojih neke nalazimo i kao prepisivače, ako je to moguće prosuditi prema imenu i godini rada. Tu su muderisi Ahmed ef, sin Hasanov i Ishak ef, sin Huseinov, kadije Ahmed ef. Ibrahimov i Husein ef. Ahmedov i drugi.

Prepisivačka djelatnost je vrlo živa u Livnu, prema dostupnim rukopisnim izvorima, počev od kraja XVI i trajala je, neprekidno, sve do sredine XIX stoljeća. Čini se da se tu izdvajaju dvije intenzivne faze. Jedna je od 1580. do 1650. godine, kada nastupa pauza od pedesetak godine. Druga faza nastupa od oko 1700. godine i traje neprekidno oko 130 godina, sa manjim ili većim intenzitetom.

Anonomni prepisivač iz Livna, krajem zulkade 989. (18-27.XII 1581.) godine završava prepis komentara Sadijevog djela Šarh Gulistan. Prepis je na arapskom i persijskom jeziku. (4)

Omer, sin Huseina iz Livna (Umar, b. Husayn) ostavio nam je dva prepisana djela datirana u posljednjoj dekadi mjeseca džumadela 1003/1595. godine. (5)

Ahmed, sin Osmana Ihlivnavi prepisao je 1021/1612. godine ”Knjigu sreće” na perzijskom i turskom jeziku. (6) Trideset godina kasnije, 1642. godine nalazimo ime Ahmeda, sina Osmanova među uglednicima i obrazovanijim Livnjacima, kao potpisnika Mustajbegove vakufname.

Ali, sin hadži Husejna. Ali je 1624. godine softa (učenik) na školovanju u Sarajevu. Bio nastanjen u ”kasabi Livno u kliškom sandžakatu”. Prepisuje izvod iz čuvenog Dževherijevog rječnika ”As-Sihah” 1624. godine za vrijeme školovanja u nekoj od sarajevskih medresa. Prepisivanje je završio 1625. godine. (7) U vakufnami Mustafa-bega potpisan je svjedok Ali ef. sin Huseinov, zvani ”Edaifi”.

Hasan Livnjak nije samo prepisivač, nego i autor. Njegov je prepis jednog priručnika iz šerijatskog prava napisanog na arapskom jeziku od Ahmada b. Muhammada al-Quaduria. Ovo djelo je prepisano 1033/1623. godine, ali prepisivač nije naznačio gdje je živio u to vrijeme s obzirom da je vršio dužnost sarajevskog muftije od 1012/1612. do 1026/1618. Hasan Livnjak se okušao kao pravni autor sastavivši vrlo uspješnu zbirku fetvi (pravnih mišljenja) pod naslovom ”Magma al-fatawa” (Skup pravnih mišljenja). (8)

Ahmed, sin Hasana Livnjaka, 1035/1625. godine vrši prepisivačku djelatnost u medresi Musafi efendije u Banjoj Luci. Tu medresu je osnovao Kninjanin Muslihudin b. Ali, krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. 1625. godine Ahmed je završio prepis komentara Džezerijevog spjeva o tedžvidu po nazivom ”Šarh al-Gazari”. (9) Moguće je da se radi o sinu pomenutog Hasana Livnjaka, sarajevskog muftije.

Ahmed, sin Hasana iz Livna (Ahmad b. Hasan Ihlivnawi) prepisuje više djela s temom arapske gramatike. Veće djelo iz morfologije arapskog jezika prepisano je u posljednjoj dekadi mjeseca sefera 1033/1623. godine u Pruscu (Aqhisaru). Dva druga djela: kraća morfološka rasprava o paradigmama množine određenih oblika imena i rasprava o nepravilnom izgovoru nekih arapskih riječi su potpisana od Ahmeda, ali nisu datirana. (10) Da li je to isti Ahmed Hasanov, kao i prethodni prepisivač?

Hadži Ahmed, sin Hasanov ”iz Hadži-Hasanove mahale u Kasabi Livno, koja pripada skradinskom kadiluku” je autor nedovršene i nedatirane vlastite vakufname. Prepis se nalazi u zbirci raznih sakkova, nepoznatog sabirača, iz XVII i XVIII stoljeća. (11) Sasvim je moguće da se ovdje radi o istom Ahmedu, s obzirom na vrijeme kada su nastali prepisi (1623. i 1625. godine). Pomenimo još da je pomenutu vakufnamu Mustaj-bega, dvadesetak godina kasnije, potpisao, kao svjedok, i muderis Ahmed ef. sin Hasanov.

Mustafa, sin Hasana Livnjak je autor prepisa zbirke fetvi Pir Muhammada al-Uskubia iz 1634 (1044) (12)

Ali Ihlivnavi zapisuje da je softa (učenik medrese), a prepisivač je dva komentara djela iz sintakse arapskog jezika. Godina prepisa je 1069/1658. Djela su prepisana u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru, gdje je Ali bio na školovanju.(13)

Ibrahim, sin Muhameda, sin Hurem-baše iz sela Priluka prepisuje 1025/1625. godine komentar djela Šar’a al-islam. Komentar je prepisan na arapskom jeziku. Nismo ovdje sigurni da li se radi o selu Priluka u livanjskoj nahiji, desetak kolometara zapadno od Livna, koje je i tada postojalo pod istim imenom. Prepisivač nije detaljnije objasnio svoju geografsku pripadnost. (14)

Muhamed, sin Hadži Mustafe Ihlivnavi se javlja kao prepisavač djela o hanefijskom pravu na arapskom jeziku ”abu’l-lait” od Nasr b. Muhhamad As-Samarqandija koji je umro 373/983. Djeloje prepisano rebiulahara 1114. godine (august 1702.). (15)

Anonimni prepisivač u Livnu prepisuje 4. dž.ula 1137/1724. godine flozofsko djelo na arapskom jeziku. (16)

Mustafa, sin Ahmeda. U komentaru djela o lijepom odgoju učenika od Zarnudžija na arapskom jeziku Mustafa je stavio naznaku: ”prepisano u džematu Pehlivana u tvrđavi Livno 1143.” (1730. godine). (17)

Mustafa, sin Ahmeda Hlivnavi. U prepisu komentara jednog djela iz sintakse arapskog jezika Mustafa je označio da je mjesto njegovog rada Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, gdje je on, po svoj prilici, na školovanju. Godinu prepisivanja nije označio.

Potpis i zabilješka Saliha Ljubunčića na spjevu o uslovima za valjanost namaza (mjeseca muharrema 1145/1732)

Salih Lubinčevi (Ljubunčić) je prepisivač i autor više Ilmihala, Molitve božijeg poslanika i najstarijeg, poznatog, bosansko-turskog rječnika u stihovima kojeg je sastavio naš pisac i učenjak efendi Hevayi Uskufi, rođen 1601. godine. Svi Salihovi prepisi su na turskom jeziku, a radi se o značajnom fondu prepisa. (18) Iako je prepisivač napisao samo mjesto porijekla Ljubunčić, bez oznake da je u livanjskoj nahiji, izvjesno je da se radi o pripadniku moćne begovske i kapetanske porodice Ljubunčić. (19) U vrijeme prepisivanja ovih djela kapetansku dužnost u Livnu obnašao je Hasan Ljubunčić, naslijedivši na tom mjestu Huseina, vjerovatno svoga oca, obzirom na nasljednu funkciju kapetana. Prepisi su iz 1731. i 1732. godine.

Muhamed, sin Ibrahima, sin Nuha Hoga-zade (Hodžić) al-Ihliwnawi prepisuje tri djela. Jedan je prepis datirao 1162/1749. godine. Moguće je da je to prepisivač Muhamed iz livanjske Mir Topotan­begove medrese. (20)

Muhamed, sin Ibrahima 1171. (1757.) prepisuje djelo iz dogmatike na arapskom jeziku u Mir Topotan-begovoj medresi u Livnu, u istoj medresi u kojoj i u isto vrijeme se bavi prepisivanjem i Ishak sin Mustafe Jedžozade. (21)

Sejfulah iz Livna prepisuje 1146/1750. godine raspravu o moralu na arapskom jeziku od nepoznatog autora. (22)

Ishak, sin Mustafe Jedžo-zade iz Livna (Ishaq, b. Mustafa al-Ihlawnawi) je prepisivač više djela iz gramatike i zbirki fetvi na arapskom i turskom jeziku. Bliže mjesto svoga rada označava tvrđavu Livno ili Topotan-beg medresu u Livnu. Ova djela su datirana između 1751. i 1782. godine, a autor se potpisuje Ishak sin Mustafe Jedžo, odnosno Jedžo-zade, označivši svoje geografsko porijekla: Akhisari i Livnjak. Ovdje nije jasno da li oznaka Akhisari znači da je Ishak porijeklom iz Prusca (Akhisar) ili ovim označava toponim Ićisar (iskrivljeno od Aqhisar = bijeli grad), kojim su stari Livnjaci označavali stijene na kojima se nalazi livanjska Džephana, velika građevina u sklopu prvobitne livanjske tvrđave. Bez prefiksa Jedžo potpisuje se, kao prepisivač, na dva djela završena 1172/1758. godine: arapsku gramatiku i djelo na turskom jeziku o istoj temi. Iz ovog vidimo da je prepisivao preko 30 godina. (23)

Mustafa Jeleč, imam. Prepisao je ukupno 7 djela na arapskom i turskom jeziku isključivo iz oblasti islamske dogmatike. (24) Djela su prepisana 1168/1754. godine. Jeleči su i danas u Livnu. (25) Mustafa, sin Muhameda 1168. (1754.) prepisuje u Livnu knjigu vjerskih pouka i propovijedi na arapskom jeziku. (26)

Mustafa sin Omerov Keragi-zade (Keraga, Keragić) prepisao zbirku na turskom jeziku. (27) Prepis je završen u nedjelju, 11. džumadel-evvela 1169/1755. godine. Uz ime Mustafa je zapisao da je iz Hlivna, i da živi u džematu Pehlivan, u mahali Rajčevac (28) Vjerovatno je da se radi o pripadniku porodice Čeraga, nestale sa ovih prostora po dolasku austro-ugarske vlasti i ogorčenih borbi koje su se vodile za ovaj grad između stanovništva i okupacione vojske. (29)

                                      Mahala Rajčevac 1878. godine 

Muhamed, sin kadije Muhameda-efendije (Muhammad, b. Muhammad-efendi al-qadi b.Muhyiddin) iz kasabe Prozor završio je prepis četiri djela u Livnu. Na jednom je uz svoje ime dodao da prepis završava 8. rabi­al avala 1173/1759. godine, u ponedjeljak, u ponoć, u livanjskoj medresi, prije nego što je napustio Livno i otišao u Prozor. Isti je, u komentaru djela o pravilnim oblicima riječi u arapskom jeziku, završenim 12. džumadela 1172/1758. naznačio da to radi u Mirtop Inan medresi u Livnu. Po sličnosti imena to može biti MirTopotan-begova medresa koju nam naznačuju prepisivači Ishak Jedžo-zade i Muhamed Ibrahimov. (30)

Hamid Muhamed Karabeg-zade (Karabeg) iz Hlivna, kadija, boravi u tvrđavi Novi (Bekiei Kostajnica) 1779. godine, gdje je iste godine prepisao jedno djelo na arapskom jeziku. Može se pretpostaviti da se radi o Muhamedu Karabegu (Karabegoviću), kasnijem muftiji u Livnu, a, istovremeno, kadiji u Pruscu. (31)

Ibrahim, sin Nuha, sin Zulfikara 1199 (1784.) u Livnu prepisuje djelo iz medicine posvećeno sultanu Muratu IV na turskom jeziku. Iz jednog drugog prepisa saznajemo da Ibrahim živi 1761. godine u Aqhisaru (Pruscu). (32) Primjetna je česta veza Hlivna i Prusca kod prepisivača.

Nepoznati prepisivač 1199/1784. prepisuje u Livnu djelo iz medicine. (33)

Abdulah, sin Muhameda Karabeg-zade (Karabeg), kadija, šabana 1206. godine (I-II mjesec 1792.) je naib (zamjenik) svoga oca u Pruscu. Poznato je ukupno 13 djela koje je prepisao ovaj vrijedni i obrazovani kadija iz različitih oblasti: islamske dogmatike, osnova hadiske znanosti, politike, etike, leksikografije i dr. Prvo, poznato, prepisano djelo datirano je u Vakfi Bala (Gornjem Vakufu) januara - februara 1792. godine (džumadelula 1206.). Na kraju rječnika ”Lugat-i Ni’metullah” zapisao je: ”Ja sam siromah Abdulah kadija, sin Muhameda kadije u Akhisaru, a muftije u Hlivnu, poznat kao Karabegzade, u Gornjem Vakufu, kao naib svome ocu, 1207”. U Livnu je 1794, a javlja se kao prepisivač do 1802. godine. Osim toga autor je djela ”Munya al-Muttaqin”. Auto­graf djela se čuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Isto tako Abdulah nam, na kraju prepisa fetvi, daje podatke o svom ranijem kadiluku: ”Ja sam siromah Abdulah, kadija razriješen dužnosti u kadiluku Ljubuški, sin Muhameda muftije u Hlivnu, a kadije privremeno u Akhisaru, poznat kao Karabegzade iz tvrđave Hlivno” - džumadeluhra 1206. (počinje 26. januara 1792.). (34) Očito je Abdulah, razriješen kadijske dužnosti u Ljubuškom, čekao novo imenovanje za kadiju, a u međuvremenu je bio naib svome ocu u Gornjem Vakufu, koji je spadao u kadiluk Akhisar. (35)

Jusuf, sin derviša Muhameda-efendije iz Livna (u rukopisuje prezime nečitljivo) prepisuje 1212/ 1797. djelo o sintaksi arapskog jezika i komentar istog djela. (36)

Muhamed, sin Muhameda Hlivnavi je prepisivač arapskih tekstova iz 1797. godine. Porijeklom je iz Livna, ali je nepoznato gdje je prepisano djelo u kome se potpisao. Prema imenu i godini prepisa vjerovatno je da se radi o Muhamedu Tufekčiću. (37)

Mustafa, sin Muhameda Papricazade (Paprica) Ihlivnavi. Prepis zbirke fetvi mostarskog muftije Ahmada al-Mostari-a potpisao je 12. rebuliahara 1218/1.8.1803. godine. (38)

Ali Hamzagić u jednoj zbirci fetvi svome potpisu dodaje pridjevak Livnjak da bi označio svoje porijeklo. U potpisu je, takođe, naznačeno zvanje prepisivača: spahija. (39) Potomci spahije Alije Hamzagića dočekali su i austougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine, nakon čega iseljavaju, da bi se ugasio ovaj rod u Livnu. (40)

Munla Salih Bori-Zade (Borić) prepisuje zbirku na turskom jeziku 1229/1813. godine. Prepisivač nije označio mjesto prepisivanja. Vlasnik ove prepisane zbirke kasnije postaje, što je zabilježio vlastoručno, Salih sin Omera, zvani Hadži-Osman-zade (Hadžiosmanović). U prepisu se mogu naći i druge, kasnije zabilješke, od kojih je interesantna ona o zaraznoj bolesti kugi (koleri) i bježanju iz mjesta u kome se kuga pojavila, te fetva (pravno mišljenje) koje je o tom pitanju dao i obrazložio Muhamed, muftija Sarajeva. (41) Borići su jedan od starijih livanjskih rodova. (42)

Mahmud (Muhamed), sin Ibrahim-age, sin Hasan-age Brkić (43) iz Livna 1235/1819. godine prepisao je dva djela na turskom jeziku: ”Temelji mudrosti o uređenju svijeta” od Hasana Kafi Pruščaka, političko - moralnu raspravu o uredenju države i društva iz 1004./1596. po kojoj je Kafija najviše poznat u svijetu i Kitab (Melheme), raspravu o astronomiji. (44)

Muhamed, sin Muhameda, sin Muhameda, sin Muhameda Tufekčić, muderis (Mohammad, b. Mohammad, b. Mohammad, b. Mohammad Tufenki-zade) iz Livna nastanjen u Travniku, prepisivač je više djela na arapskom jeziku. Jedan od prepisa datirao je u nedjelju 19. rebuiul-ahira 1242/1826. godine. Ime mu, kao vlasnika, nalazimo u bilješci na naslovnoj strani jednog djela o hanefijskom pravu. Tu je zabilješka da je Muhamed muderis u Livnu i da je knjiga dobijena na poklon. Djelo je prepisano 5. rebiul-evvela 1201/1786. Također, na jednom rukopisu koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci upisano je ime Muhameda kao vlasnika. (45) Dakle, Muhamed je u Travniku nakon 1817. godine, a do tada je bio muderis u Livnu, vjerovatno u livanjskoj medresi. Tufekčići su pripadnici starih porodica u gradu Livnu i selu Suhača, nekoliko kilometara na zapad od Livna. (46)

Prepis Hafiz Muhameda, sina munla Ibrahima Hlivnavia šabana 1278/1861. godine

Hafiz Muhamed, sin munla Ibrahima Hlivnavi. (47) Njegovi su prepisi više Tedžvida na turskom i bilješki o Tedžvidu i učiteljima kirajeta na turskom i arapskom jeziku, te Gazari-jinu al-Muqaddimu sa prevodom na turski jezik, od nepoznatog prevodioca. Prepis posljednjeg potiče iz mjeseca šabana 1278/1861. godine. Od datiranih prepisa ovaj je posljednji iz Livna koji je načinjen. Prepisivači su već definitivno izgubili bitku sa Gutenbergovim izumom.

Smail Bukvić (Ismail hawage-efendi, b. Muhammad hawage-efendi, b. Yahya-efendi) Livnjak bavio se prepisivačkom djelatnošću u Sarajevu, u Duradžik hadži Ahmedovoj mahali, u Patkama. Smail nam nije označio vrijeme prepisivanja perzijsko-turskog riječnika Tuhva-i Šahidi koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. (48)

Rukopis nepoznatog prepisivača, nedatiran, pronađen u Livnu, danas se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Rukopis pod nazivom Al-amqsud je glosa na komentar djela iz arapske gramatike. (49)

Sefer, sin Ramadana iz Livna prepisivač je arapsko-turskog rječnika. Godina prepisa je nepoznata. (50)

[izmijeni] Livno u Austro-Ugarskoj monarhiji Odlukom Berlinskog Kongresa 1878. Austro-Ugarska preuzima vlast u Livnu, i iste godine postupno počinje uvoditi svoj način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na organizaciju sudstva i uprave gradom, a s njim u vezi i gruntovnicu i katastar, školstvo, zdravstvo i druge javne potrebe. Dio mještana Livna i okolice muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti buni se protiv austrougarske okupacije, koja je za njih značila ugrožavanje najosnovnijih životnih prava i opstojnost na vlastitoj zemlji. Pobjeglo katoličko stanovništvo Livanjskog polja vraća se postupno iz Dalmacije na stara ognjišta, vidjevši u Austro-Ugarskoj svog velikog patrona i zaštitnika. Za njih život u Livnu postaje lakši, odlazak u crkvu slobodniji, a od svega profitira i seljak, koji je oslobođen plaćanja visokih poreza. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi sadržajna arhivska građa o Livnu. U ovaj period spada i osnivanje Srpske trgovačke škole na Begluku, preteče današnje gimnazije.

[izmijeni] 20. Vijek Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Ipak to ne sprječava Hrvate grada i okolice da u samome centru Livna podignu obelisk Kralju Tomislavu, a u isto vrijeme, na drugom kraju ulice Srbi veličaju i svoga Kralja Petra, u spomeniku, kog će brutalnom barbarskom akcijom nešto kasnije ukloniti njihovi vječiti rivali- Hrvati. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Hrvata, Bosnjaci-Bosnjaka i Srba. Kroničari bilježe da se u Bosnjackim kulturnim društvima "Sloga" (1918) i "Merhamet" (1929) s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo "Sundečić" (1907) imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar, a Jovo Bokić držao je i prvo kino u gradu, u kom je po prvi put 1939. prikazan sovjetski film "Minjin i Požarski". 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo "Dinara", u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković- Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., u kojoj se nalazi i Livno. Dolazak II. svjetskog rata Livno dočekuje u sastavu marionetske fašističke tvorevine NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na Duhove 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, kojima se tokom rata priključuje i veliki broj izbjeglog srpskog stanovnistva iz grada i okolice, a partizanske učiteljice rade i na prvom Bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu "Jama", svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. oktobra 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Europea sve zaslugom i borbom antifasista i partizana pod vodjstvom Josipa Broza TITA. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan oslobođenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.

Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturnog umjetničkog društva "Radnik" 1947. godine, koji zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga maja organizirao i "Livanjski kulturni mozaik", svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a "Radnik" i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture "Tragovi", koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.

Livno se ubrzano urbanizira, mada u usporedbi sa ostalim sličnim gradovima u Jugoslaviji jako zaostaje. U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tokom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom, a svoju novu domovinu pronalazi u zemljama zapadne Europe, prije svega u Njemačkoj i Austriji.

Sukob u bivšoj Jugoslaviji ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992. Grad je pod kontrolom prvo HOS-a a zatim Hrvatske vojske i HVO, a poslije Dejtonskoga sporazuma jedno od središta Hercegbosanskog kantona/županije.

==

[izmijeni]

Kulturno blago Livna

== Livanjske dzamije

Ima nesto pod ovim komadom Bosanskog neba sto covjeku izmami uzdah i plijeni njegovu paznju.To su: Livanjske dzamije,koje su se savrseno uklopile sa prirodom i prostorom koje je Allah dz. stvorio na ovom djelu Bosne,podno visokih i zastrasujucih litica Tebera.Dovoljno se samo popeti na Teber i vidjeti ta visestoljetna Livanjska blaga,sa cijih se munara razlijze umilni zvuk ezana, pomjesan sa hukom Dumana i Skoze,pa da covjek vidi i osjeti taj sklad .Najdominantnija je medju njima,svakako,dzamija Glavica sa sahat kulom,inace visestoljetni simbol grada...

Vladalo je misljenje da je u Livnu sagradjeno 14 dzamija.Medjutim pa turskim popisima(defterima)iz 16 stoljeca otkrivaju se jos neke dzamije i mesdzide,tako da ispada da je u Livnu podignuto 17-18 dzamija sa mesdzidima.

Po broju potkupolnih dzamija Livno u Bosni i Hercegovini dolazi odmah iza Sarajeva,a ispred Mostara,banjaluke,foce,Travnika...

O livanjskim dzamijama napisana je brojna literatura koja je nedostupna javnosti,tako da se javila potreba da se nesto napise o njima i da javnost zna nesto vise o njima.Ta potreba je bila vodic nasem sugradjaninu Rapki Ormanu koji je to prelijepo opisao u svojoj knjizi BLAGO POD KUPOLAMA. (Rapko,Bosnjaci Liavna ti zahvaljuju od srca).Zahvaljujuci jos jednom nasem sugradjaninu ,imamo priliku saznati vise o Livanjskim dzamijama i kulturnoj bastini Bosnajaka Livna. To je Ahmet Burek.Zahvaljujuci njegovim istrazivanjima i velikom trudu ,koji je to nesebicno podijelio sa Li-Bosnjacima u prlici ste da pogledate i saznate mnogo ,mnogo vise. Ahmica : jedno veliko :HVALA .

Sve ovo sto budete gledali i citali temelji se na literaturi,predaji,sjecanju zivih svjedoka...Kako je to Rapko lijepo rekao:Svoju seharu sjecanja i znanja utvorili su nam:Dzevdet Vrebac,Salih Mulic,Meho Sefercehajic,Gane Alcelebic,Melca Pivcic,Pero Vukoja,Stipe Gotovac.Pomogli su tu jos:Hadzi Sabir efendija Dizdarevic,Dzevad efendija Hadzic,Izet Alic-Kelje...

   Hvala svima koji su nam pomogli da realizujemo ova svjedocanstva.

Za pocetak evo lokacija dzamija koje su se nalazile u nasem gradu ,kao i Livanjskih mahala.

DJAMIJE: 1. BALAGUSA DZAMIJA 2.SINAN_CAUSEVA_DZUMANUSA DZAMIJA 3.LALA-PASINA-BEGLUK DZAMIJA 4. DZAMIJA HADZIAHMEDA DUKATARA-GLAVICA 5. STAROGRADSKA-CAREVA DZAMIJA 6. ZAVRA DZAMIJA 7. PASINA-ATLAGICA DZAMIJA 8. BORUSA DZAMIJA 9.TEPET DZAMIJA 10. BUSATLIJINA ILI MILOSNIK DZAMIJA 11. PIRAGICA DZAMIJA 12.DZAMIJA MUHAMEDA SPAHIJE-PERKUSA(na zitarnici) 13. FIRDUSOVA DZAMIJA 14. CURCICA-CURCINICA DZAMIJA

Livanjske mahale:

1. Curcica mahala 2. Perkusa mahala 3. Milosnik mahala 4. Begluk mahala

 5. Prikorika mahala
  6.Dzumanusa mahala

7.Balagusa mahala 8. Zavra mahala

[izmijeni] Politika Na području Livna djeluje nekoliko političkih stranaka, od kojih je najznačajnija HDZBiH, slijede: SDA, NSRZB, HKDU, HSP i HSS. Stranke se bave politikanstvom i politikom za dobrobit svojih bosanskohercegovačkih centrala i njihov ekonomski prosperitet.

[izmijeni] Privreda Livno i njegova okolica nadaleko su poznati po livanjskom siru, čiju su recepturu prije stotinjak godina usavršili Austrijanci. Osim toga poznate su i livanjske ergele konja, rijeke bogate plemenitom ribom i rakovima, stočarska proizvodnja, a prije rata i industrija tkanina.

[izmijeni] Obrazovanje U Livnu djeluju tri srednje škole, dvije osnovne gradske škole i 25 područnih odjeljenja. Muzičko obrazovanje stiče se u nižoj muzičkoj školi.

[izmijeni] Zanimljivosti Znamenitosti grada: stara gradska četvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, sa džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vujadinovom kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijećnicom i gradskom česmom Milošnik, kao i izvor Dumana, samostan Gorica sa galerijom velikana livanjskog slikarstva Gabrijela Jurkića i Etnološkom zbirkom, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploče i Sturba.

[izmijeni] Sportski Klubovi NK Troglav (http://www.troglav-livno.com) KK Troglav (http://www.troglav-livno.com) Aero Klub Livno (http://www.aeroklub.livno.org) Paragliding klub "KRILA LIVNA" (http://www.paragliding.livno.org) [izmijeni] Poznati Livnjaci Alikadić, Bisera Boban, Gordana Brkić, Hasan Dokić, Branko Džaja, Ivo Gotovac, Slavko Hasan Livnjak Hadži Jusuf Livnjak Jurkić, Gabrijel Ljuboja, Svetozar Manđeralo, Stipo Mioč, Pero Orman, Rapko Propadalo, Ivica Rosić, Momir starac Vujadin fra Sučić, Mihovil Sundečić, Jovan Šeremet, Ivo Šuker, Davor Šuker, Ivan Vlašić, Ivica Vrebac, Dževdet Burek Ahmet-Pita [izmijeni] Poveznice [http://www.livnograd.cjb.net Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/Livno" ViewsČlanakDiskusijaIzmijeniHistorija

Personal toolsPrijavi me Navigacija

Početna strana Community portal Novosti Nedavne izmjene Slučajan članak Pomoć Dobrovoljni prilozi Pretraga

  Alati

Članci koji vode ovdje Srodne izmjene Članci posebne namjene

Ovaj članak je izmijenjen 14:05, 5 Nov 2004 Content is available under GNU Free Documentation License. O Wikipediji Odricanje odgovornosti

Fair use rationale for Image:Grbgradalivna.gif

Image:Grbgradalivna.gif is being used on this article. I notice the image page specifies that the image is being used under fair use but there is no explanation or rationale as to why its use in this Wikipedia article constitutes fair use. In addition to the boilerplate fair use template, you must also write out on the image description page a specific explanation or rationale for why using this image in each article is consistent with fair use.

Please go to the image description page and edit it to include a fair use rationale. Using one of the templates at Wikipedia:Fair use rationale guideline is an easy way to insure that your image is in compliance with Wikipedia policy, but remember that you must complete the template. Do not simply insert a blank template on an image page.

If there is other other fair use media, consider checking that you have specified the fair use rationale on the other images used on this page. Note that any fair use images uploaded after 4 May, 2006, and lacking such an explanation will be deleted one week after they have been uploaded, as described on criteria for speedy deletion. If you have any questions please ask them at the Media copyright questions page. Thank you.BetacommandBot 22:17, 5 June 2007 (UTC)

Population according to the 2003 census?

WHAT 2003 census?

Last census I remember was back in 1991. 92.36.175.71 (talk) 01:03, 26 July 2010 (UTC)

External links modified

Hello fellow Wikipedians,

I have just modified one external link on Livno. Please take a moment to review my edit. If you have any questions, or need the bot to ignore the links, or the page altogether, please visit this simple FaQ for additional information. I made the following changes:

• Added archive https://web.archive.org/web/20131224085029/http://medzlis-livno.com/index.php?option=com_content&view=article&id=100%3Ademat-glavica-milonik&catid=59%3Atopovi&Itemid=102 to http://medzlis-livno.com/index.php?option=com_content&view=article&id=100%3Ademat-glavica-milonik&catid=59%3Atopovi&Itemid=102

When you have finished reviewing my changes, you may follow the instructions on the template below to fix any issues with the URLs.

This message was posted before February 2018. After February 2018, "External links modified" talk page sections are no longer generated or monitored by InternetArchiveBot. No special action is required regarding these talk page notices, other than regular verification using the archive tool instructions below. Editors have permission to delete these "External links modified" talk page sections if they want to de-clutter talk pages, but see the RfC before doing mass systematic removals. This message is updated dynamically through the template {{source check}} (last update: 18 January 2022).

• If you have discovered URLs which were erroneously considered dead by the bot, you can report them with this tool.
• If you found an error with any archives or the URLs themselves, you can fix them with this tool.

Cheers.—InternetArchiveBot (Report bug) 19:10, 24 May 2017 (UTC)

External links modified

Hello fellow Wikipedians,

I have just modified one external link on Livno. Please take a moment to review my edit. If you have any questions, or need the bot to ignore the links, or the page altogether, please visit this simple FaQ for additional information. I made the following changes:

• Added archive https://web.archive.org/web/20080916172636/http://www.bhtourism.ba/eng/livno.wbsp to http://bhtourism.ba/eng/livno.wbsp

When you have finished reviewing my changes, you may follow the instructions on the template below to fix any issues with the URLs.

This message was posted before February 2018. After February 2018, "External links modified" talk page sections are no longer generated or monitored by InternetArchiveBot. No special action is required regarding these talk page notices, other than regular verification using the archive tool instructions below. Editors have permission to delete these "External links modified" talk page sections if they want to de-clutter talk pages, but see the RfC before doing mass systematic removals. This message is updated dynamically through the template {{source check}} (last update: 18 January 2022).

• If you have discovered URLs which were erroneously considered dead by the bot, you can report them with this tool.
• If you found an error with any archives or the URLs themselves, you can fix them with this tool.

Cheers.—InternetArchiveBot (Report bug) 15:55, 2 December 2017 (UTC)

Livno and Ливно

There are two officially recognized spellings in BiH!--Špajdelj (talk) 19:12, 27 March 2023 (UTC)